Ana Mlinarić, koordinatorica Građanske Inicijative U ime obitelji za Vukovarsko-srijemsku županiju u kojoj se na referendumu 80,79 % od izišlih građana izjasnilo ZA ustavnu zaštitu braka kao životne zajednice žene i muškarca podijelila je s nama svoje viđenje života u Vukovaru danas, na 16. obljetnicu završetka mirne reintegracije Podunavlja. Govorila je i o volontiranju u Inicijativi.
Život u Vukovaru, danas, teško je opisati u nekoliko rečenica, započinje Ana. -Iako je sve nalik velikom gradilištu jer se puno toga obnavlja, ljudi žive uobičajenim životom, primjerice subotom idu na tržnicu u nabavu ili na kavu u gradsku kavanu susresti se s prijateljima te se doima da su ljudi opušteni i zadovoljni. Ni po čemu ne izgleda drugačije od ostalih gradova, poput Vinkovaca, Bjelovara ili Koprivnice. Osim što su Vukovarci ispočetka trebali sve stjecati…i to ih bitno razlikuje od ostalih.
Prisjeća se kako su prije 15 godina, kad je nakon progonstva počela živjeti u Vukovaru, ovakve slike bili snovi.
-Čak nije bilo niti rasvjete, a kamoli prostora gdje bi se moglo kvalitetno opskrbiti ili zabaviti. Ono što otežava život u Vukovaru bolne su uspomene koje nisu doživjele svoju restituciju i svoje izlječenje. Bolna iskustva s kojima se ranjiv čovjek teže nosi na samom mjestu minulih poprišta u odnosu na neka druga, ratom direktno nedotaknuta mjesta Lijepe naše. Budući da se još uvijek u pravnom i društveno-političkom kontekstu nije postigla jasna distinkcija između onih koji su odgovorni za rat u Vukovaru, a potom i u ostalim dijelovima Hrvatske, i onih koji su u tom ratu stradali, danas su se pojavile posljedice toga zanemarivanja i stavljanja pod tepih ključnog problema, a to je (ne)preuzimanje odgovornosti za počinjeno uništenje i agresiju. Narodu koji je bio i ostao žrtva relacije su jasne, naglašava Ana.
U ime obitelji za Vukovar je značila jedinstvo
Za onoga koji u svojoj duši može naći Mir, život u Vukovaru jako je lijep. Taj ga Mir potiče da sa susretljivošću prihvaća svakog čovjeka dobre volje, bez obzira na nacionalnost. Dionik toga iskustva, i toga Mira sam i sama, kaže Ana koja je zahvaljujući tomu uspjela s oko 300 volontera organizirati izjašnjavanje građana o potrebi raspisivanja referenduma o ustavnoj zaštiti braka u svibnju 2013. te u Vukovarsko-srijemskoj županiji prikupiti 35 tisuća potpisa (od 160 tisuća registriranih birača), kao i organizirati razna događanja tijekom kampanje ZA ustavnu zaštitu braka.
-Naišli smo na otvorenost i dobrovoljnost, napominje Ana. Građani su se često zaustavljali, došli podržati i pohvaliti volontere, nepoznati su ljudi donosili sokove, vodu i hranu što nas je dodatno ohrabrivalo. U Negoslavcima koji su se u medijima spominjali kao „najtolerantnije mjesto u Hrvatskoj“ (75% stanovnika glasovalo „protiv“, a zapravo je glasovalo tek 36 od 1190 prijavljenih), Ana ima pozitivna iskustva jer je za svega nekoliko sati prikupljeno stotinu potpisa. Jednako tako bilo je i prilikom prikupljanja potpisa u Borovu, nekadašnjem Borovu selu gdje su mještani također nesputano prilazili i potpisivali se.
Građanska inicijativa U ime obitelji u prošloj godini je za grad Vukovar značila je jedinstvo u temeljnoj vrednoti, a to je brak iz kojega proizlazi obitelj, bez obzira na nacionalnost jer su se jednako izjašnjavali i građani srpske, kao i građani hrvatske nacionalnosti. Zahvalna sam i jako sretna što sam kao građanka Republike Hrvatske imala priliku biti volonter u ovoj vrijednoj inicijativi.
Dvojezičnost teško kao kulturna raznolikost i obogaćenje
Ana napominje kako nije svima u Vukovaru tako kao njoj, naprotiv. Ponekad se problemi suživota zanemaruju, primjerice u odgojno-obrazovnim ustanovama pa onda izgledaju puno veći nego što realno jesu. Teško je zaviti bolne rane koje zbog dugotrajnog neliječenja bivaju sve veće i veće. Mnogim ljudima teško je gledati u budućnost. Gubitci iz prošlosti bacili su ih u ponor, a ne nailaze na one koji bi im pružali ruke da se uspnu na površinu.
Radi ranije spomenutih neriješenih odnosa glede ratnih zbivanja dvojezičnost se u Vukovaru teško može gledati kao na kulturnu raznolikost i društveno obogaćenje. To je točka podsjećanja na razaranja. Iako, postoje mnogi pojedinačni primjeri koji ohrabruju, dodaje Ana.
Vukovar je poput neistraženog blaga
Za kraj nam metaforom opisuje svoj Grad: Vukovar je poput neistraženoga blaga – kada zahvatite mulj da biste pronašli zlato uistinu možete izvući svašta: predmete od kojih se možete raniti, one koji vam mogu ukrasiti policu, one koji pljuskom vode nestaju u trenu, ali što više budete zahvaćali i ispirali bez sumnje, naći ćete zlato – kako u ljudima tako i u prirodi i u kulturnim bogatstvima.