Udurga U ime obitelji uputila je pismo saborskim zastupnicima.
Poštovani saborski zastupniče/ce,
obraćamo Vam se povodom izglasavanja Zakona o životnom partnerstvu i tražimo od Vas, kao predstavnika/predstavnice Hrvatskih građana da odbacite još jedan pokušaj vlade Zorana Milanovića i ministra Arsena Bauka da nametnu zakon suprotan jasno izrečenoj volji birača u nastojanju da redefiniraju brak i obitelj i nastavljaju s ideološkim podjelama u Hrvatskoj. Držimo da je Vaša, osobna odgovornost za izglasavanje ovog zakona tim veća što su upravo o braku, posvajanju djece i obitelji građani koje predstavljate po prvi puta u povijesti hrvatske države izrekli svoje nesumnjivo mišljenje putem referenduma koji su sami pokrenuli. Očekujemo da prednost u glasovanju o ovom prijedlogu koji pred vas donosi ministar Bauk date biračima, građanima Hrvatske i zaštiti demokracije u Hrvatskoj onemogućujući vladi da uz Vašu, osobnu pomoć, promiče zakone kojima nameće ideologiju pozivajući se na slobodu. Ovaj poziv na osobit način upućujemo saborskim zastupnicima iz vladajućih stranaka – Vaša je dužnost zastupati zakonite interese i poštivati vrijednosti većine birača u Hrvatskoj, a ne predsjednika/predsjednice svoje stranke. Čak i ako se Vi osobno ne slažete s mišljenjem ili vrijednostima većine Hrvata vezanim za posvajanje djece, braka i obitelji – Vaša je dužnost zastupati njihove zakonite interese.
Prvenstveno želimo ukazati kako smatramo iznimno važnim da se usprotivite izglasavanju istoga, jer donošenje ovog zakona, u obliku kakav je sada predložen, apsolutno predstavlja izigravanje volje birača iskazane na prvom ustavotvornom narodnom referendumu u prosincu 2013., te stvara veliko nepovjerenje građana u pravnu državu i vladavinu prava. Ne manje bitno, Prijedlog zakona neusklađen je s ostatkom pravne stečevine RH, unosi ozbiljne prijetnje slobodi misli, govora, odgoja i vjeroispovijesti te na kraju uspijeva biti čak i diskriminatoran, a sve u cilju očitog pokušaja stvaranja paralelnog zakonodavstva odnosno “istospolnog braka“ pod drugim imenom.
Evidentno je da se navedenim Prijedlogom uvode instituti iz obiteljskog prava i postupaka koji se faktično odnose na brak i bračne odnose te se uređuju na identičan način, samo pod drugim nazivom. Navedeno smatramo u potpunosti životno i pravno neprihvatljivim, budući da su birači na nedavno provedenom referendumu poslali širu vrijednosnu poruku o zaštititi sadržaja braka, a ne samo njegovog naziva te se na ovaj način pokušava izmanipulirati volja građana izražena na referendumu, a što svakako dovodi do demokratske i pravne nesigurnosti!
Ovakav Zakon o životnom partnerstvu onemogućio bi hrvatskim malim i velikim poduzetnicima te zaposlenicima u državnoj upravi da djeluju u slobodi po svojoj savjesti. Predložena odredba članka 71. prisilit će ne samo državne službenike, već i privatnike: glazbenike, cvjećare, pekare, slastičare, organizatore vjenčanja, vlasnike prenoćišta itd. – na obvezu sudjelovanja u „ceremoniji“ životnih partnera ili npr. izdavanju sobe s bračnim krevetom, bez obzira na vlastita filozofska ili vjerska uvjerenja. Time se poriču ustavne kategorije prepoznate kao poduzetnička i tržišna sloboda (čl. 49. Ustava) te sloboda savjesti i očitovanje vjere ili drugog uvjerenja (čl. 40. Ustava). Ministar Bauk je izjavio da matičari nemaju pravo na prigovor savjesti prilikom sklapanja životnog partnerstva osoba istog spola, iako se polovica matičara u Hrvatskoj protivi sudjelovati u sklapanju takvog partnerstva. Iskustva u državama koje su na ovaj način regulirali pitanje istospolnih zajednica pokazuje da će isto pravo, u vidu slobodnog i samostalnog vođenja svojeg posla i poduzeća, izgubiti fotografi, cvjećari, pekari, ugostitelji te ostali mali i veliki poduzetnici, kao i učitelji koji će trebati poučavati o životnom partnerstvu kao o braku.
Najvažnije, najveća prava i sigurnosti izgubit će najnezaštićeniji među nama – djeca, koju će moći odgajati „dvije mame“ ili „dva tate“, bez obzira što to nije u najboljem interesu djece, kako pokazuju brojna znanstvena istraživanja, i čemu se većina građana u Hrvatskoj protivi bez obzira na stav o definiciji braka.
Moramo upozoriti da bi donošenje Zakona o životnom partnerstvu na temelju ovakvog Prijedloga stvorilo veliku pravnu nesigurnost i otvorilo mnogo nejasnoća budući da materija samog zakona zadire u dvadesetak drugih zakona (primjerice, Obiteljski zakon, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakon o hrvatskom državljanstvu itd.), a za koje ovaj zakon nije lex specialis. Upravo zbog navedenog, možemo slobodno reći da bi ovakav zakon, u obliku u kakvom je sada, u stvarnosti bio samo ideološki dokument bez utemeljenja u većinskom uvjerenju hrvatskih građana.
Kod uvodnog opisa – tzv. Ocjene stanja i osnovnih pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći – navedeno je niz paušalnih i neistinitih konstatacija. Tako se npr. navodi kako: „… iz sveg navedenog proizlazi da postojeći pravni okvir ne pruža minimum prava koja su nužna za uspješno funkcioniranje zajednice osoba istospolne orijentacije…“ Navedena tvrdnja je netočna, jer u Republici Hrvatskoj ta su prava već osigurana zakonom, jedino je uvjet da par zajedno živi 3 godine ili ima zajedničko dijete. Isto tako, što predstavlja pojam „minimum prava“? Ističemo kako taj pojam nije niti određen niti odrediv te je slijedom toga navedena tvrdnja u potpunosti besmislena. Općenito se kroz prijedlog provlači miješanje pojmova prava i povlastica. Ne postoji pravo na „istospolni brak“, ne postoji pravo na dijete, ali postoji pravo na slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti, izražavanja, udruživanja i definiranja vlastite sreće.
Dodatno, indirektno se kroz ista prava i obveze „životnih partnera“ i bračne zajednice daju prava i povlastice za koja ne postoji društveno opravdanje niti znanstveni konsenzus, te, još k tome, u izravnoj suprotnosti sa sadašnjim zakonskim rješenjima. Tako se u čl. 68. Prijedloga zakona daju ista prava i povlastice vezano za zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu, što znači da se, primjerice, daje pravo na medicinski potpomognutu oplodnju i to subvencioniranu od strane poreznih obveznika kroz zdravstveno osiguranje?!
Ujedno, u potpunosti je neistinit navod kako postojeći pravni okvir nije u skladu s nadređenim pravom Europske unije jer ne postoji niti jedan međunarodni dokument koji opisano određuje ili potvrđuje.
„Polazeći od navedene prakse Suda pravde i ESLJP, ustavni sudovi država članica donijeli su niz odluka kojima jamče jednakost istospolnih zajednica.“ – Predlagatelj zakona navodi neodgovarajuće presude izbjegavajući navesti presude Europskog suda za ljudska prava (ESLjP) u kojima je jasno naznačeno da istospolna zajednica nije ljudsko pravo niti je kao takvo zaštićeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Usto, propušteno je ukazati da ESLjP, kao i svi međunarodni dokumenti, prepuštaju državama članicama da samostalno urede predmetno pitanje tako da bude povezano s duboko ukorijenjenim socijalnim i kulturološkim obilježjima društva (ESLjP, presuda Schalk i Kopf protiv Austrije, 2010.).
Zbog svega navedenog smatramo da je cjelokupan Prijedlog zakona neprihvatljiv!
Socijaldemokratska partija je potresana nedavnim aferama (posebno Merzel, Sabo, Linić, Čavlović-Smiljanec), unutarstranačkim podjelama, izgubila je lokalne i europske izbore od stranaka u oporbi, kao i izbore za grad Vukovar. Sve posljednja ispitivanja javnog mnijenja pokazuju nepovjerenje građana u rad Vlade i prednost stranaka oporbe pred strankama vladajuće koalicije; predsjednik Vlade i predsjednik Sabora dva su najnepopularnija političara u zemlji. Cjelokupna situacija pokazuje da Vlada nema legitimitet donositi Zakon o životom partnerstvu, koji se protivi referendumskoj volji birača, od kojih su mnogi glasači vladajuće koalicije i SDP-a.
Zbog svega navedenog od Vas tražimo da sukladno stavu većine građana u hrvatskom društvu, odbacite prijedlog Zakona o životnom partnerstvu, kojeg je predložila Vlada RH.
S poštovanjem,
Udruga “U ime obitelji”