Slobodna Dalmacija – Dnevnik Željke Markić – integralna verzija

Objavljeno 17. 08. 2014. u kategoriji Aktualnosti, Iz medija

zeljka_markic01

U današnjem izdanju Slobode Dalmacije objavljen je članak u obliku dnevnika članice Udruge U ime obitelji, dr. Željke Markić koji objavljujemo u cijelosti, uključujući i neobjavljeni dio “Poduzetni ljudi (poduzetnici) generator su napretka”.

Budi promjena koju želiš vidjeti

Jutros sam rano ustala kako bih dok još nije prevruće pripremila barem dio ručka. Kuća nam je puna obitelji i prijatelja, a vrt nam je pun blitve. Na internetu stalno tražim nove recepte kako bih našla novi način pripreme istih namirnica. Uz udomaćenu zeljanicu i krumpir s blitvom, najmanje jednom tjedno pripremam quiche. Jednostavan recept za ovo francusko jelo dobila sam od šogorice, maštovite kuharice koja je špinat u receptu zamijenila blitvom. Uz pripreme za ručak tijekom dana se naizmjenice odvijaju i pripreme za izjašnjavanje birača o novom referendumu koje se održava od nedjelje, 21. rujna do nedjelje, 5. listopada. S kolegama iz „U ime obitelji“ telefonski i e-poštom dogovaram sljedeće operativne korake. Vjerujemo da će, odluče li građani svojim potpisom zatražiti raspisivanje referenduma, preferencijalno glasovanje bez cenzusa, dopisno i elektroničko glasovanje za sve hrvatske državljane bez obzira na njihovo prebivalište, sniženje izbornog praga uz uvjet prikupljanja određenog broja potpisa birača za stranke koje žele ući u parlament i dr. omogućiti većem broju birača sudjelovanje na izborima, te osigurati pravedniju zastupljenost birača u Saboru. Dosadašnji je izborni sustav nepravedan, jer raspodijeljenost mandata niti približno ne odražava glasanje na izborima. To znači da postoje saborski zastupnici koji su nezasluženim glasovima osvojili mandat u Hrvatskom saboru, jer su im se pribrojili glasovi birača koji su glasovali za neku drugu stranku koja nije prešla izborni prag od sadašnjih 5 %. Primjerice, na parlamentarnim izborima 2011. godine 606 356 glasova, od ukupno 2 353 465 važećih, „nezasluženo“ je pribrojeno nekom političaru iz stranke koja je prešla izborni prag. Tako je glas svakog četvrtog građanina koji je izišao na izbore i glasovao dodijeljen političkoj stranci za koju on uopće nije glasovao. To znači da 25 % birača koji su glasovali uopće nisu predstavljeni u Hrvatskom saboru. Hrvatskoj je potrebna promjena u načinu upravljanja. Tu promjenu mogu provesti samo pošteni i sposobni zastupnici prvenstveno odgovorni biračima, narodu čije interese i opće dobro trebaju zastupati, a tek onda strankama. Do takve, suštinske promjene neće doći bez uključivanja svih nas koji želimo promjene. Indijski aktivist Mahatma Gandhi, koji je pružajući mirni i ustrajni otpor Velikoj Britaniji izborio 1947. godine neovisnost svoje zemlje često je ponavljao: „Budi promjena koju želiš vidjeti“. Promjene toliko potrebne Hrvatskoj neće doći same od sebe. Mi ih trebamo pokrenuti. Ovo referendumsko izjašnjavanje još je jedna prilika za promjenu na bolje.  

Poduzetni ljudi (poduzetnici) generator su napretka

Mali i srednji poduzetnici generator su svakog gospodarstva – ljudi oko nas, koji imaju ideju kako se nešto može poboljšati, koji vide koji proizvod kupci žele kupiti, a još ga nema na tržištu ili ga ima, a nije dovoljno dobar, kakvu uslugu ljudi trebaju, a nitko je ne pruža. I, bez obzira radi li se o praonici rublja ili osmišljavanju složenog softvera, sve počinje od čovjeka koji želi sam nešto poduzeti da njemu i ljudima oko njega bude bolje. Poduzetnički duh stvara nove vrijednosti. Bila ta nova vrijednost novi proizvod, pomoć bližnjima, zaštita prirode, spašavanje ljudi, podizanje razine obrazovanja, specifičnih znanja, nova organizacija trgovine i usluga, proizvodnja novih poljoprivrednih proizvoda ili starih na koje smo zaboravili… Poduzimanje i rad obogaćuju čovjeka i društvo. Od takvog, poduzetnog čovjeka ili više ljudi krenula je svaka multinacionalna kompanija na svijetu. Čovjeka koji ima dovoljno marljivosti da se može osloniti na svoj rad, hrabrosti da se ne boji neuspjeha i novog početka, odgovornosti – da se želi sam brinuti za sebe i svoju obitelji, mašte – da vidi, ne samo kakve stvari jesu, već kakve mogu biti. Svaka država sa  strategijom razvoja podupire poduzetnički duh i ljude koji znaju i žele stvarati novu vrijednost. Prvenstveno to čini stvarajući stabilno poslovno okruženje – kvalitetne zakone koje ne mijenja svaki tjedan, brzu i učinkovitu naplatu obavljenog posla (što znači da i državne firme moraju plaćati račune držeći se dogovorenih rokova), boreći se protiv korupcije i političke podobnosti.

Svi smo mi jednaki, samo su neki jednakiji

Ovdje na moru  novinske vijesti primam s kašnjenjem od dan ili dva. Ovisno o tome kako vozi brod, puše li jugo i koliko je ljudi taj dan odlučilo kupiti novine. Uglavnom, za intervju suca Turudića i njegove ocjene Josipa Broza Tita kao zločinca te negativnu ocjenu rada Premijera,  gospodina Pupovca i predsjednika Josipovića doznala  sam kad su napadi novinara, urednika, Ministarstva pravosuđa, „neovisnih“ stručnjaka i dr. već bili u punom zamahu. Bit ću slobodna pa ih sve svesti pod izjavu predsjednika Josipovića  koji je odmah, drugi dan nakon intervjua kritizirao suca Turudića izjavom kako „javni angažman sudaca smatra neprimjerenim i nespojivim s demokratskim načelima i podjelom vlasti“. Vjerujem da predsjednik Josipović nije tako loš poznavatelj pravnih tekovina europskih institucija da ne bi znao da je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio kako je Vrhovni sud Ruske federacije protuzakonito smijenio sutkinju moskovskog suda, jer je dala intervju u kojem je iznijela niz kritičkih prosudbi o ruskoj politici i pravosuđu. A sve to na temelju članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima koja kaže da suci uživaju pravo na slobodno izražavanje koje uključuje slobodu mišljenja, primanja i prenošenja informacija i ideja. Vjerojatno je upravo tu presudu predsjednik Josipović imao na umu kad se nije očitovao o napadu jednog drugog suca, predsjednika Općinskog suda u Zadru, Željka Rogića na Ustavni sud Republike Hrvatske. Isti oni mediji koji napadaju suca Turudića sucu Rogiću tepali su kao „vrhunskom“, „hrabrom“, „najučinkovitijem“ sucu zato što se pridružio Premijeru, Predsjedniku, svim ministrima u Vladi i evo što je, „hrabro“ rekao: “Referenduma za ustavnu zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene uopće ne bi smjelo biti. Smatram da je Ustavni sud zakazao pri načelu jednakosti pred Ustavom i zakonom koji upravo Ustavom proklamira. Ovaj referendum predstavlja diskriminaciju homoseksualne manjine“. Dakle, sudac Rogić dva tjedna prije referenduma napao je javno Ustavni sud i pogrešno informirao građane, koristeći svoj sudački autoritet, da definiranje braka kao zajednice žene i muškarca diskriminira homoseksualne osobe. Njegove su tvrdnje bile suprotne Zakonu o suzbijaju diskriminacije, hrvatskom Ustavu i međunarodnim zakonima i konvencijama. I predsjednik Josipović nije reagirao. Očito nije smatrao da je istup suca Rogića „neprimjeren i nespojiv s demokratskim načelima i podjelom vlasti“. Niti je posumnjao da je istup suca Rogića motiviran njegovim planovima za budući politički angažman. Dakle, jedan sudac može nastupati u javnosti, a drugi ne može. Ovisno o tome slaže li se ili se ne slaže sa stavovima SDP-ova premijera i predsjednika. Kao što nam je lijepo objasnio Orwell u Životinjskoj farmi- „Sve su životinje jednake, samo su neke životinje jednakije“. I te, jednakije, obično nose bič. Medijski ili neki drugi.

Predsjednik Josipović i obitelj Perković

Čitam kako je predsjednik Josipović izjavio: “Gospodin Saša Perković koji je moj savjetnik, bio je moj savjetnik i ostat će savjetnik do kraja mog mandata“. Ova predsjednikova izjava, jasno je pokazala da je njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost nedodirljiv – ovdje se podrazumijeva, iako nije izrečeno – „bez obzira na sve“, ili „što god da se dogodilo“, Perković ostaje moj savjetnik. Predsjednik Josipović učinio je sve što je mogao da spriječi izručenje Njemačkoj Josipa Perkovića, udbaša, oca svog savjetnika optuženog za organiziranje i sudjelovanje u političkom ubojstvu Stjepana Đurekovića. Mogao je spriječiti stupanje na snagu Lex Perković – zakona koji je izglasan u Saboru samo zato da se Perkovića ne bi izručilo Njemačkoj. Da je iskoristio svoju ovlast i pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom – Zakon (o pravosudnoj suradnji s državama članicama Europske unije), ne bi prošao, jer nije bio u skladu s Ustavom, a Perković bi bio izručen  Njemačkoj. Hrvatska ne bi ušla u sukob s najjačim gospodarstvom Europe i zemljom koja ju je podupirala u osamostaljenju i obrani zemlje. Niti bi ispala zemlja koja u zadnji tren jednostrano mijenja postignuti dogovor (zakon je stupio na snagu dva dana prije ulaska Hrvatske u EU). Takav razvoj događaj bio bi u interesu Hrvatske. Predsjednik Josipović je propuštajući zatražiti ocjenu ustavnosti Lex Perković radio protiv interesa Hrvatske. Kad se pokazalo da će unatoč Zakonu koji je mogao zaustaviti, a predsjednik to nije učinio, Josip Perković biti izručen Njemačkoj s 1. 1. 2014., predsjednik je skupa s premijerom Milanovićem pokušao promijeniti Ustav Republike Hrvatske, opet, zato da bi spriječio izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj. Niti u tome nije uspio. Očito je da je predsjednik Josipović, nauštrb interesa Republike Hrvatske, štitio osumnjičenika za svirepi zločin  iz vlastitog interesa, kakav god on bio. Da u Hrvatskom saboru sjede saborski zastupnici odgovorni narodu koji predstavljaju, a ne SDP-u ili HNS-u – zbog ovih bi predsjednikovih postupaka pokrenuli postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike i njegov opoziv. Ovako nam samo ostaje nadati se da će predsjednik Josipović imati dovoljno obraza i sam odustati od svoje ponovne kandidature. To bi Hrvatskoj možda osiguralo sposobnijeg i poštenijeg kandidata SDP-a, a predsjedniku omogućilo da se sa Sašom Perkovićem i njegovom obitelji savjetuje, druži i pomaže privatno, baš kako je s njima i povezan.

Kako Zdenko Duka zamišlja hrvatsku budućnost

Ministarstvo kulture opet je u središtu skandala zbog sukoba interesa. U lipnju je raspisalo natječaj za neprofitne medije koji su se natjecali za 3 milijuna kuna bespovratnih sredstava. Prijavljen je 91 projekt, a stručno je povjerenstvo odabralo 40-ak projekta za uži krug. Najviše su ocjene opet dobili mediji kojima je Ministarstvo i prošle godine podijelilo novac – LGBT portali, GONG, H-alter, Books-a, Forum.tm i sl. To nije bilo iznenađenje. Ali, iznenadilo nas je kad je urednik portala Dalje.com objavio kako je u svrhu istraživačkog novinarstva predao dokumentaciju i predstavio portal koji je izmislio – Zlatne godine, koji nema domenu, za koji je napisao da na njemu rade neki poznati novinari. Pokazalo se da su taj, izmišljeni portal, koji se uopće nije mogao naći na internetu članovi povjerenstva ocijenili bolje nego npr. portal udruge U ime obitelji – narod.hr koji radi od veljače ove godine.  Istražujući dalje, novinari Narod.hr-a otkrili su kako je najmanje 4 od 7 članova povjerenstva interesno vezano za portale koje su ocijenili najvišim ocjenama, odn. kako su za dobivanje bespovratnih sredstava preporučili portale s kojima su sami u poslovnom odnosu. Zatim, članovi povjerenstva su, prema zapisniku Ministarstva, u samo 3 sata pregledali prodiskutirali ocjene svakog člana komisije za svaki od 91 medija i onda, u ista 3 sata, odabrali one medije koji idu u uži krug. I pri tom, svih sedmero, pozitivno ocijenili portal koji ne postoji. Kad je urednik koji je izmislio portal Zlatne godine i za njega dobio dobre ocjene nazvao člana komisije, Zdenka Duku, inače predsjednika Hrvatskog novinarskog društva  i zatražio ga da mu pojasni kakvim se kriterijima vodio kad je bolje ocijenio portal kojeg nema od npr. portala narod.hr – Duka mu je, kako navodi novinar, odgovorio: “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce!“. Tako Zdenko Duka zamišlja promjenu vlasti u Hrvatskoj.  Da „njegove“ koji  novac poreznih obveznika, dijele prema političkim i svjetonazorskim kriterijima zamijene „naši“ – tko god oni bili – koji opet novac dijele prema političkim i svjetonazorskim kriterijima. Uz to što je pokazao zabrinjavajuće malo povjerenja u to da će „njegovi“ osigurati još jedan mandat, Zdenko Duka sve je krivo shvatio o „našima“. Jer, kad bi nakon promjene vlasti koju Duka zaziva oni koje on naziva „našima“ novac davali medijima koji gotovo ništa ne rade, koje gotovo nitko ne čita, ali dijele isti svjetonazor – mi bismo zaključili kako su oni koje Duka naziva „našima“ u stvari isto „njegovi“.