U siječnju ove godine i naši su mediji (Večernji list) prenijeli kako je na Sveučilištu u Teksasu provedeno opsežno istraživanje o novim obiteljskim strukturama („The New Family Structures Study“) koje je pokazalo da se djeca odgojena u istospolnim brakovima susreću s ozbiljnim problemima – manje su zdrava i podložnija samoubojstvu i nevjeri.

Zaključci toga istraživanja objavljeni su u lipnju 2012. u prestižnom američkom znanstvenom časopisu Social Science Research nakon čega je uslijedila vruća debata, a sociologa Marka Regnerusa i njegov znanstveni rad na Sveučilištu u Teksasu odmah je snažnom kampanjom pokušao osporiti američki LGBTIQ pokret.

Internetski portal Vatican Insider navodi kako su ova istraživanja znatno promijenila poznavanje toga polja. Ranija istraživanja tematike istospolnog roditeljstva – na koja se Ustavni sud može pozivati – pokazala su kako nema razlike u razvoju niti u emocionalnom i psihološkom stanju djece odgojene od hetereseksualnih i homoseksualnih roditelja.

Predsjednik Talijanskog društva bolničkih pedijatara (SIPO), Francesco Paravati, objasnio je za talijanski portal kako su problemi s „novim obiteljima“ nedavni fenomen te su tako i sva istraživanja u tom polju preliminarna, često provedena na malim grupama i u kratkom vremenskom periodu.

U svom se istraživanje sociolog Mark Regnerus koristio metodologijom inovativnom u kvantitativnim i u kvalitativnim terminima. Svoje je rezultate temeljio na uzorku na nacionalnoj razini i, najvažnije, uzeta su u obzir svjedočanstva sada odrasle djece odgojene od istospolnih parova. Kako stoji u Sažetku istraživanja, ono je provedeno na velikom i slučajnom uzorku Amerikanaca rane odrasle dobi (od 18 do 39 godina) odgojenih u različitim obiteljskim zajednicama. Rezultati otkrivaju brojne i konzistentne razlike, osobito među djecom koju su odgojile žene u lezbijskim vezama i djecom oženjenih (heteroseksualnih) bioloških roditelja koji su još u braku.

Najviše su reakcija izazvali rezultati da 12 % djece istospolnih parova razmišlja o samoubojstvu (prema 5 % djece heteroseksualnih roditelja), da su češće nevjerni (40 % prema 13 %), da su češće nezaposleni (28 % prema 8 %) i da je veća vjerojatnost da posjećuju psihoterapeuta (19 % prema 8 %). Također, češće su pod nadzorom socijalne službe, u usporedi s vršnjacima koje su odgojili heteroseksualni roditelji. U 40 % slučajeva imat će spolno prenosivu bolest u nekom trenutku u životu, u usporedbi s 8 % djece heteroseksualnih parova. Bili su općenito manjeg tjelesnog zdravlja, siromašniji te je bila veća vjerojatnost da će biti skloniji konzumiranju cigareta ili da će počiniti kriminalno djelo.

Autor tvrdi kako je nekoliko studija objavljenih dosad, koje podupiru teoriju da razlike među djecom odgojenom u heteroseksualnim i homoseksualnim obiteljima nema, „utemeljeno na neslučajnim i nereprezentativnim podacima dobivenima na malim uzorcima koji onemogućuju generalizaciju rezultata na veću populaciju istospolnih obitelji“.

Studiju je poduprla grupa od 18 znanstvenika i sveučilišnih profesora koji su svoju izjavu objavili na stranicama Sveučilišta Baylor, kao i brojni psiholozi i psihijatri koji su stali na stranu toga istraživanja priznajući tako pouzdanost rezultata.

Istraživanje možete u cijelosti pročitati ovdje:

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0049089X120